Bezbojna ruža

Otišla je u sa sumrakom u daleku tamu i hladnoću. Napisala je nešto na komadić papira kojega neću otvoriti nikada. Istinu ne želim saznati, otišla je s njom. Vratiti se neće, ali ja ću je čekati do zadnjeg dana. Ali u meni je sve ionako već mrtvo i crno. Mrtav ja, mrtva priroda oko mene, ono što je ostalo je bezbojna ruža koja i dan danas nije uvenula. Ona želi da me podsjeća na njezinu tugu i ništavilo u srcu.

Želi da me podsjeća na ono što je prolazila kroz cijeli život, tuga, bijes, suze, krv, besane noći, sve je to opisivalo sada blijedo lice moje drage. Ona nije bila loša djevojka, bila je slomljena zbog svega. Nikada mi nije pokazivalo koliko se izjedala iznutra. Vjerujem kako sam ja bio jedini razlog, srce joj je puklo na komadiće zbog mene. Pustio sam ju, nisam ju mogao zaustaviti, shvatio sam da je kraj, ali i novi početak. Za nju novi put sa srećom i uspjehom, a za mene mrkli mrak pred uplakanim očima koji nikada više neće vidjeti svjetlost dana. Nikada više neću vidjeti najljepše lice, najslađe usne i oči tada boje mora, a sada boje krvi.

Znala je da će jednom morati otići, sve je znala. Samo ja nisam, znao sam da sam bio voljen, ljubav koju nisam uzvraćao. Bio sam nitko i ništa pored nje, nisam ju shvatio, nisam ju htio shvatiti, za mene bila je poput duha. Sada sam saznao istinu, na isti dan prije nekoliko godina, više niti ne brojim dane, koliko sam sàm u mrklom mraku koji polako ali sve više lomi moje srce, baš kao što se ona lomila ali znala je kako izaći na pravi put. Poruka je stajala tamo gdje ju je i ostavila, više nisam mogao, prišao sam kutku nekada naše sobe, ugledao sada prljavi i prašnjavi papir. Ruka mi je drhtala dok sam ga uzimao, oduvijek je imala prekrasan rukopis. Dok sam čitao poruku, u meni se probudila želja za konačnim umiranjem, nisam niti slutio da je toliko bila slomljena i žalosna.

Jednog dana ću ti nedostajati kao i ti meni. Jednog ćeš dana zaplakati za mnom kao što sam i ja za tobom. Jednog ćeš me dana poželjeti natrag kao što sam i ja tebe. Jednog ćeš dana shvatiti zašto si mi slomio srce i zašto sam otišla od najvećega zla. Jednog ćeš dana shvatiti da sam ja bila jedina djevojka koja je trpjela sav tvoj nered. Jednog ćeš dana znati kako se osjeća bol i kako si me povrijedio. Jednog će se dana tvoj život preokrenuti kao moj kad si mi slomio srce. Jednog dana imat ćeš da te nekoga tko će te povrijediti kao što si povrijedio mene. Jednog ćeš dana shvatiti koliko život može biti usamljen. Jednog dana možeš sjesti i pomisliti koliko si mi značio. Jednog ćeš dana znati kako sam se stvarno osjećala. Jednog ćeš mi se dana pokušati vratiti kao što sam i ja pokušala. Ali jednog dana voljet ćeš me kada ću te zauvijek zaboraviti.

Došao je dan, ali dan s kojim će sve biti zaboravljeno, dan kada sam otišao i bio izgubljen.

Gledao sam prema prozoru u posljednjoj nadi za tvojim povratkom ali više nisam mogao. Zatvorio sam oči i polako utonuo u zadnji san. Jedino tko je bio pokraj mene, a to me na kraju i ubilo, sjećanja i prošlost, ubila me bezbojna ruža.