Sjena

Tišina stvara galamu u glavi, ne mogu doprijeti do sebe

sve je zamrznuto na

vrhu planine.

Zabluda kako će sve biti u redu. Čvrsti materijal drži me

uza se i ne pušta me.

Prostorija u kojoj se nalazim smanjuje se

svakim novim izdahom. Trn zabijen u samu srž mog srca,

podsjeća me na njenu ružu.

Njene laži odvukle su me u duboku crnu tamu.

Zanijemio je čitavi svijet, kao i zvijezde

shvativši moju stvarnost.

Njenu sjenu gledam iz visine, osjećaj ne postoji.

Jer kada stignem do dna.

Osjetit ću svu bol koju mi je nanijela.

Zarobljen sam u njenoj sjeni

i bijedi. Percipiram svoju stvarnost

ali ne mogu, prazan um to ne dopušta.

Apokaliptična stvarnost u izgubljenom umu.

Besmisleno je misliti kako će

sve biti u redu

ali tko zna, možda jednog dana

uspijem shvatiti svoju stvarnost

oslobodivši se od njene sjene.