Budi kao snijeg, lijepa ali hladna!

Snijeg je prekrio Zagreb, a ja sam prekrio tvoje oči i obrisao suze kada si počela plakati jer sam ti rekao da te volim. Hladno je bilo, skinuo sam jaknu i zagrnuo te da ti bude toplije, iako sam se smrzavao i drhtao od hladnoće ali više sam drhtao jer si se stisnula uz mene i pjevala mi božićne pjesmice. Anđeoski glas, anđeoski osmijeh i anđelska večer pred nama, zajedno po gradu šetamo, zaljubljeno se gledamo i pričamo o nama. Dan se polako gasio i dolazila je prva snježna noć u ovoj godini, a mi se grudamo po gradu, smijemo se i zezamo dok nas ljudi gledaju ali nama to nije bitno. Bitno nam je to što smo zajedno ovu prelijepu noć. Popili smo topli čaj i krenuli smo prema tvojoj kući, sjeli smo u autobus, otišli smo na zadnja mjesta, naslonila si se na moje rame, putem sam ti dragao tvoju medenu kosicu dok si zaklopila okice i odmarala se. Rekao sam ti da te volim najviše na svijetu i počeo pjevati pjesmu koju sam napisao za tebe.