Naša mjesečina

Blijedo mjesečevo svjetlo obasjava tvoje lice. Tako si lijepa dok gledaš u nebo, čeznem za tvojim slatkim zagrljajem, pun ljubavi, Ti si pored mene dok ljubav koju imamo sjaji punim osjećajima. Lijep, hladan povjetarac struji kroz tvoju kosu, dok mi ljubiš usne. Moje ruke čvrsto se vežu oko tvojih u svježem zraku. Sami smo u trenutku dok nam se tijela dišu istom harmonijom. Nema drugog mjesta na kojem bih radije bio dok se naše usne spajaju. Tako mekane i brižne ruke oko mene, dok mekani, puni mjesec baca sjenu dok na tvoje tijelo. Čini se da je ovo vječni zagrljaj, naše svijetle oči gledajući jedno drugo točno znaju što žele reći. Blijeda mjesečina obasjava naša lica, naše usne i tijela zajedno, nikako da se razdvoje. Samo Bog zna naše tajne koje smo rekli, zauvijek ću pamtiti riječi koje su obilježile tu noć. Sudbina ili ne, znam da je mjesečina ono što nas veže i što će nas zauvijek čuvati i držati jedno uz drugo. Vjerujem u mjesečinu punu osjećaja, koji su tada postali jači nego ikada, nikada se neće ugasiti. Lutamo cijelu noć kao izgubljeni stranci, ali znamo gdje smo, našli smo ono što nas čini sretnim, znamo da se nikada nećemo izgubiti zbog naše ljubavi jače i od mjesečeve sile. Ostajemo zamrznuti u trenutku i želimo da ovoj noći ne dođe kraj, dok gledamo mjesec u punom sjaju baš kao što su tvoje oči dok se gledamo onako zaljubljeni, mladi, sretni i nerazdvojni.