Naša smrt

Dan kad sam umro, bio je dan kad si ti otišla. Rekli su da je to ispravno, da je tako najbolje. Ako je ovo najbolje, bilo mi je i bolje. Ova neprestana samoća moje je novo prokletstvo. Bijes koji osjećam boli me u duši kao niti jedna druga bol. Nisam ljut na tebe, bijesan sam na sebe. Trebao sam biti bolji, mogla si biti sretna. Umjesto toga napravio sam grešku i još puno grešaka. Ti si samo ti, a ja sam postao opsjednut. Trebao bih biti zaboravljen, tvoj um bi trebao biti izgubljen. Mislio sam da je sve u redu kada si bila tu. Ali više me nisi voljela i nisam ti mogao reći da si bila istinski voljena. Tog dana našoj ljubavi došao je kraj, smrt je bila polagana i mirna. Ali znao sam da ćeš biti sretna, bez mene, bez grešaka i stvari zbog kojih sam te ubijao svaku noć kada bih se plakala bez prestanka.