Nestvarna java

Padam u san, preda mnom pojavljuje se poznato lice, tu figuru i to lice prepoznao bih uvijek. Polako postaje sve jasnije, nečija ruka mi nježno prilazi i dodiruje mi lice i potiho kaže: "Buđenje ljubavi." Znao sam da mi je sve bilo poznato, bila je to osoba koja mi je život okrenula naglavačke. Spoznao sam istinsku ljubav i sreću s njom i poželio sam da nikada ne prestaje ono što smo imali. Njena ruka me i dalje budi uz smješkanje koje samo ona može napraviti. Otvaram oči i ugledam široko otvorene plave oči. Bile su to najljepše i najplavije oči, pogled mi se spušta na usne koje su bile slađe od meda. Samo njene usne ljubile su me božanstveno sa žarom koji se nikada ne gasi. Uzmem joj ruku i polagano ju poljubim i napokon izgovorih: "Dobro jutro malena". Ponovno se nasmije i usne približi mojima i pogleda me u oči i ne skreće pogled. Gleda me, gledam ju, i nakon kratkog vremena spojim nam usne i približim ju uz sebe, pritisnem ju onako kako ona to voli i strastveno ju ljubim jer nikako ne mogu odvojiti usne s njenih. Taj način na koji uzvraća poljupce napravi da sve oko nas stane i zamrzne se u vremenu. Približim ju još više i okrenem ju na leđa i zajedno padnemo na čistu bijelu posteljinu. Počinjem shvaćati kako san postaje java i još više počinjem uživati u nestvarnim trenucima koji su ispred svog vremena.