Taj osmijeh

Njezin osmijeh osvijetlio mi je život. Njezin osmijeh značio je nešto više. Ispunjen njezinom ljubavlju. Želim ponovno vidjeti njezin osmijeh svakog usamljenog dana za kojim žudim. Nevjerojatan zvuk s njezinih usana, glas koji je bio čudesan, lagana meka ljubav to me smirivalo kad su bila teška vremena. Dirnulo me čuvši tihi i slatki glasić svaki put kada je bila sretna s velikim osmijehom na licu. Prekrasna melodija za moje uši, fotografija za oči i ljubav koju nikada neću zaboraviti. Sve je stalo kada bi uz osmijeh imala te pokrete tijela dok me snažno držala za ruku bojeći se da me ne izgubi, ona se bojala kao i ja da ne izgubim taj osmijeh. Ali kako je vrijeme prolazilo sve smo se manje bojali jer je naša ljubav bila sve jača i sretnija. Smijala se kroz čitavo vrijeme, ali, najljepši osmijeh imala je nakon našeg prvog poljupca pred oltarom. Osmijeh je nešto posebno kod svakoga ali kod nje je bilo to nešto više. Osjećao sam slatku svjetlucavu ljubav dok sam padao u auru njenog osmijeha. Zajedno smo bili u auri čitav život koji nam je prošao uz osmijehe i nevjerojatnu sreću koju je teško zamisliti.