top of page

Tvoj duh

Proganja me pomisao da te više nikada neću vidjeti, nestat ćeš u bezvoljnoj prašini. Gledao sam te u kutku naše sobe, gledaš i pratiš svaki moj korak kao što sam ja tebe pratio u stopu dok si bila ovdje. Kada bi na radiju počela svirati naša pjesma plesao bih s tobom od sumraka pa sve do zore, trenutak koji je trajao vječno. S tobom je bilo onako kako sam htio, bila je čarolije koja je padala niz stepenice u mojem srcu kad bi mi bila u zagrljaju. Ali sada znam, to se neće ponoviti, jer me i dalje to proganja. Sadašnjost me izjeda, svakim danom sve više razmišljam kako bi nam sada bilo, kako bi izgledala, koliko bi bilo čarolije. To neću saznati jer, ti si i dalje samo bešćutan duh u kutku moje sobe.

Comments


bottom of page