Tvoja najdraža želja

Sjedim sam u tišini, u kutu svoje prazne sobe

gledajući prema mjesecu kroz bistri prozor.

Ja ne vidim mjesec, ja vidim tebe umjesto toga,

tvoja se sjećanja vraćaju natrag u moj um.

Ne mogu se ne zapitati pogledaš li i ti u Mjesec

i razmišljaš o meni baš onako kako ja mislim o tebi.

Ova je tišina bolna i osjećam se kao da me ubija živog.

Sve što čujem je kako mi srce bubnja u grudima, želeći i žudeći da te opet vidim.

Čeznući da te čujem kako mi govoriš da te srce boli da bih opet bila sa mnom.

Čeznući da te čujem kako mi govoriš da tvojim prstima nedostaje da budu isprepleteni s mojima. Žudeći da te čujem kako mi govoriš da ti nedostaje moja glava na tvojim golim grudima. U čežnji da te čujem kako mi govoriš da ti nedostaju moje usne s kojim sam te ljubio po cijele dane. Čeznući za tobom, ljubavi moja, da mi kažeš da hodaš sama ulicama kojima smo zajedno šetali, pokušavajući oživjeti svoja sjećanja.

Reci mi ljubavi moja što čekaš u kafiću s dvije šalice kave,

tvoje oči uprte u vrata čekajući i nadajući se da ću ući.

Reci mi da ti nedostaju moje srce koje kuca samo za tebe.

Reci mi da ti nedostaju moja slučajna razmišljanja

Reci mi da ljubavne ptice u tvom vrtu i dalje pjevaju moje ime.

Reci mi da ti miris moje ljubavi i dalje ostaje u mislima.

Ali ništa i nitko mi neće reći kako ću te voljeti.

Reći ću ja tebi nešto kada budeš razmišljala o meni.

Ali sada moram saznati sve.

Reci mi, ljubavi moja, da sam ja tvoja slatka bol, tvoja najdraža greška.